“Ne slušaj ga,” šapnula mu je uz uho, a topla joj je ruka legla na njegov obraz. “On te želi vratiti u kavez. Ja ti nudim nebo.”

“Disciplina me učinila kamenom,” rekao je tiho. “A kamen ne osjeća. Kamen ne voli.” Sišao je u dolinu noću, bez oklopa, bez zastave. Nosio je samo svoj mač – Krik , kako ga je prozvala Sera – i na grudima crvenu vrpcu koju mu je dala.

Susreli su se u napuštenoj kapeli Svetog Tinjanina. Ona je stajala pred oltarom, kose raspuštene, haljine razderane na ramenu. Borba je već počela – njezini ljudi su se klali s kraljevskim vojnicima vani, u tami.